Imota Dinaroid čita svoj uredak:
U zadnjih nekoliko godina hrvatska folklorna baština (gusle, diple, narodna kola, ojkavica i deseterac) sve više prodiru na hrvatsku pop/rock glazbenu pozornicu. Marko Perković Thompson je tipični primjer jednog takvog guslarsko-brđanskog rock "ojkanja". Sjetimo se, na primjer, Thompsonove tipične guslarsko-deseteračke pjesme "Moj Ivane" koju godinama izvode i hrvatski guslari (vidi ovdje). Sjetimo se i česte folklorno-junačke simbolike na njegovim koncertima. Ojkanje je riječ koja svakako uznemirava tankoćudne dušice građanskih fukara koji se prodaju kao najveće prostitutke stranim utjecajima - kako u kulturi tako u politici i (ne)moralu. Tako je uvijek bilo, tako je i danas. Ili na primjer slučaj Jakova Gotovca? I njega su nekoć "građani" napadali što u hrvatsku operu uvodi brđansko-kamenjarski melos "primitivnih čobana" iz Dalmatinske Zagore i Hercegovine. >>Nama trebaju biti uzorom "napredni" Beč i Europa,<< govorili su "napredni" građani. Međutim, stvar je jasna: hrvatski puk je vjekovima rastao u okruženju gusala, dipala, ojkavice i deseterca...To je naša sudbina - naš genetski kod. I ne samo to! Naš je dinaroidni folklor raznovrsan, dinamičan i uistinu privlačan. On se prilagođuje i novim uvjetima što svjedoči opera "Ero s onoga svijeta" ali i moderna rock glazba u koju se savršeno uklapa.
U zadnjih nekoliko godina hrvatska folklorna baština (gusle, diple, narodna kola, ojkavica i deseterac) sve više prodiru na hrvatsku pop/rock glazbenu pozornicu. Marko Perković Thompson je tipični primjer jednog takvog guslarsko-brđanskog rock "ojkanja". Sjetimo se, na primjer, Thompsonove tipične guslarsko-deseteračke pjesme "Moj Ivane" koju godinama izvode i hrvatski guslari (vidi ovdje). Sjetimo se i česte folklorno-junačke simbolike na njegovim koncertima. Ojkanje je riječ koja svakako uznemirava tankoćudne dušice građanskih fukara koji se prodaju kao najveće prostitutke stranim utjecajima - kako u kulturi tako u politici i (ne)moralu. Tako je uvijek bilo, tako je i danas. Ili na primjer slučaj Jakova Gotovca? I njega su nekoć "građani" napadali što u hrvatsku operu uvodi brđansko-kamenjarski melos "primitivnih čobana" iz Dalmatinske Zagore i Hercegovine. >>Nama trebaju biti uzorom "napredni" Beč i Europa,<< govorili su "napredni" građani. Međutim, stvar je jasna: hrvatski puk je vjekovima rastao u okruženju gusala, dipala, ojkavice i deseterca...To je naša sudbina - naš genetski kod. I ne samo to! Naš je dinaroidni folklor raznovrsan, dinamičan i uistinu privlačan. On se prilagođuje i novim uvjetima što svjedoči opera "Ero s onoga svijeta" ali i moderna rock glazba u koju se savršeno uklapa.
Pored Marka Perkovića Thompsona, guslarski rock pravac se čak i više osjeća kod nekih drugih hrvatskih pop/rock glazbenika. Ovdje posebno ističem splitskog glazbenika Mojmira Novakovića koji svake godine u mjesecu kolovozu nastupa na Solinskom etno festivalu. Mojmirov cilj je da kroz modernu pop/rock izvedbu promovira hrvatski izvorni folklor i oživi naše zaboravljene napjeve. Iako je njegova glazba nova, revolucionarna i utemeljena na izvornoj hrvatskoj baštini, splitska čaršija, međutim, godinama pelcovana talijansko-mediteranskim klapetanjem i kanconom, jedva zamjećuje njegov rad.
I na kraju jedna antologijska vijest koja će svakako ući ne samo u povijest hrvatskog guslarstva već također i u povijest hrvatske pop/rock glazbe.
Više...
Više...
No comments:
Post a Comment
Note: Only a member of this blog may post a comment.