Piše: Imota Dinaroid
26. kolovoza 2009.
Eto, došao je i taj trenutak - rastanak. Već sam o ovome dosta razmišljao u zadnje vrijeme, poglavito sada kada se približava godina dana od prvag mog javljanja na blogu (12. rujna 2008).
Tada sam se izravno javio zvučnim prilogom, tj. svojevrsnim obraćanjem javnosti, riječima "Hvaljen Isus, hrvatska braćo i sestre, časni guslari i guslarice." Želja mi je bila da potaknem ljude da zajedno, svatko na svoj način, pomogne u spašavanju naše ugrožene guslarske baštine. Bio je to nastavak mog ranijeg djelovanja kada sam apsolutno sam - bez ičije pomoći - razbijao kroz svoje uretke na internetu, deset i više godina, laži i prevare brojnih pismoznanaca i farizeja koji su sustavno širili mržnju kako prema Dinaroidima tako i prema našim guslama. Što je žalosno, ova mržnja nije došla odozdo, prirodnim putem, tj, iz naroda, već je uslijedila kao rezultat stanja svijesti u društvu i političkog aparata koji je kreirao ne samo politiku već i takvu kulturu.
Bilo je to vrijeme rastuće boljševizacije jednog dijela hrvatskog društva, koji sebe prozvaše "građanima" a njihova ideologija -"građanska ideologija". Potom je nastala hajka na "bijele čarape", a "građani" počeše demonstrirati svoje "čovjekoljublje" histeričnim parolama - očistimo Zagreb od Hercegovaca, dolje guslari i gangaši." Bilo je to koncem 90-tih godina prošlog stoljeća, s pojavom rastakanja pozitivne konzervativne svijesti u Hrvata, raslojavanje HDZ-a, defetizam i beznađe. Gusle i Dinaroidi postaše velikom smetnjom raspištoljenim "građanima".
26. kolovoza 2009.
Eto, došao je i taj trenutak - rastanak. Već sam o ovome dosta razmišljao u zadnje vrijeme, poglavito sada kada se približava godina dana od prvag mog javljanja na blogu (12. rujna 2008).
Tada sam se izravno javio zvučnim prilogom, tj. svojevrsnim obraćanjem javnosti, riječima "Hvaljen Isus, hrvatska braćo i sestre, časni guslari i guslarice." Želja mi je bila da potaknem ljude da zajedno, svatko na svoj način, pomogne u spašavanju naše ugrožene guslarske baštine. Bio je to nastavak mog ranijeg djelovanja kada sam apsolutno sam - bez ičije pomoći - razbijao kroz svoje uretke na internetu, deset i više godina, laži i prevare brojnih pismoznanaca i farizeja koji su sustavno širili mržnju kako prema Dinaroidima tako i prema našim guslama. Što je žalosno, ova mržnja nije došla odozdo, prirodnim putem, tj, iz naroda, već je uslijedila kao rezultat stanja svijesti u društvu i političkog aparata koji je kreirao ne samo politiku već i takvu kulturu.
Bilo je to vrijeme rastuće boljševizacije jednog dijela hrvatskog društva, koji sebe prozvaše "građanima" a njihova ideologija -"građanska ideologija". Potom je nastala hajka na "bijele čarape", a "građani" počeše demonstrirati svoje "čovjekoljublje" histeričnim parolama - očistimo Zagreb od Hercegovaca, dolje guslari i gangaši." Bilo je to koncem 90-tih godina prošlog stoljeća, s pojavom rastakanja pozitivne konzervativne svijesti u Hrvata, raslojavanje HDZ-a, defetizam i beznađe. Gusle i Dinaroidi postaše velikom smetnjom raspištoljenim "građanima".
U takvom stanju pojavila se i moja naglašena želja da učinem nešto za pomoć našim guslama i dinaroidnoj baštini koja bijaše na velikim iskušenjima. Stvorila se i ideja o osnivanju udruge "Hrvatski guslar". Skupio sam dvoje-troje ljudi, koji su, doduše, malo što znali o guslama, ali su instiktivno shvatili da je to naše - hrvatsko - i da to trebamo čuvati. U grupi je bio i pok. Zlatko Grbeša, hrvatski nacionalist i dragovoljac u Domovinskom ratu koji se na internetu javljao pod imenom Istina ili Lupus. Ideja je, međutim, propala. Nitko nije želio biti predsjednikom, onda je Zlatko ubrzo umro i stvar je propala. Međutim, ja nisam mirovao. I dalje sam objavljivao članke na internetu prosvjetiteljske prirode s naglašenim ciljem promičbe naše guslarske baštine. Većina toga - kao obično - ostalo je nezamijećeno u očima javnosti, međutim, bilo je i onih koji su to sa oduševljenjem čitali .
Budući da to u svojoj konačnici nije urodilo nekim velikim plodom, pokušao sam u posljednje dvije-tri godine s pojavom internet fenomena - YouTube - pokrenuti i guslarsku slikopisnu ofenzivu. Pokrenuo sam kanal "HRVATSKI GUSLAR", prvi takve vrste na internetu. Pojava hrvatskog guslara na videu mnoge je šokirala: "Zar je moguće da Hrvati uopće gusle?", pitali su se mnogi neupućeni. Po njima su Hrvati samo klapanistanci ili tamburaši, ali nikako guslari. Nakon toga sam pokrenio i prvi album fotografija na internetu isključivo sa slikama hrvatskih gusala. I na kraju došla je ova mrežna postaja-blog- http://hrvatskiguslar.blogspot.com/ u rujnu prošle godine.
U prvim počecima imao sam veliku pomoć jednog momka iz Bjelovara (Jure) koji me je često opskrbljivao fotografijama, novinskim informacijama, skanirao mi knjige sa guslarskom tematikom itd. Mi smo neprestano hrabrili jedan drugoga, strepili, sanjali i neprestano smišljali planove za unapređenje naših gusala. Onda koncem prošle godine pridružio nam se novi bojovnik gusala - Lorens. Mlad momak, pun vitalnosti i neugasive - često puta zastrašujuće volje za radom. I njemu, kao i Juri, neizmjerno se dopao moj guslarski aktivizam kroz pisanu riječ, sliku, video, a ponekad i audio zapis. Nastale su ubrzo brojne prepiske među nama, kovali se planovi, ljudi su se upoznavali sa našim ciljevima itd. Također želim pohvaliti i našeg Domagoja - koji nas je počastio slikopisom guslara Čaljkušića, onda našeg Duvnjaka iz Zagreba koji nas je ugodno iznenadio slikopisom Prvog festivala gange i gusala - Minchen 1992.
Nakon dosta lošeg početka sa Google Groups, na prijedlog Lorensa stvoren je plan za stvaranje nove grupe na Facebook u siječnju ove godine sa željom upoznavanja ljudi o vrijednostima naših gusala i deseterca. U tome sam ga u potpunosti podupro što vidim da je bio pametan potez budući da grupa sve više raste u posljednje vrijeme. Ne samo da grupa raste već također raste i broj mrežnih postaja/blogs koje promoviraju hvatske gusle, kroz video, pisanu riječ, audio i slike (YouTube, Blogger, Facebook ...).
Međutim, ova mrežna postaja koju ja vodim (http://hrvatskiguslar.blogspot.com/) pokazala se najneuspješnijom što se tiče posjećenosti. Naime, već duže vrijeme nisam provjeravao podatake o posjećenosti bloga. To sam, međutim, danas učinio što me je neugodno iznenadilo. Samo 16 posjeta u jednome danu. Od toga 5 iz Hrvatske i 5 iz Srbije. A moj jedan drugi blog , od kojeg bih mogao imati i novčane koristi (nema veze sa guslama!) zabilježio je rast posjetitelja više od 2o posto iako sam ga već nekoliko mjeseci zanemario upravo zbog gusala.
Naravno, nikad ja nisam ni smatrao da će se ljudi razletiti na ovaj blog. Ovo je štivo ipak za manjinu, one odabrane, a ne za ulicu. Unatoč svemu, u prva tri mjeseca pojavljivanja ovoga bloga imao sam dnevno više ljudi nego sada. Dakle, posjećenost je očigledno u padu.
A što se tiče mojih priloga, smatram ih vrlo dobrima. Međutim, kako o njima drugi razmišljaju - pojma nemam jer , kako rekoh, malo tko i čita ove "bedastoće". Neki prilozi bili su pravi eseji, a neki i vrlo ozbiljni istraživački radovi. Možda je i to bio problem - previše teški za čitanje, i još teži za shvaćanje.
Bilo kako bilo - ovo je kraj priče. Dovoljno da zatvorim butigu, zaključam vrata, spustim roletne - i odoh na spavanac. Ipak, veseli me činjenica da sve što je izniklo iz ove mrežne postaje, tj. svi njeni ogranci, njena djeca - sve to raste i umnožava se. Dakle, majka umire, ali djeca rastu. Nije sve crno kako izgleda.
I na kraju, velika hvala svima koji su imali strpljenja družiti se sa mnom godinu dana na ovim stranicama kao i putem e-pošte. Vi ste bili moje nadahnuće, ali sam i dosta naučio s vama kroz razmjenu ideja.
Činim ovo zbog činjenice da očuvam moje članke - koje držim svetinjama - od mogućih "silovanja" ili napada "troskota" i slične "živice", kao što mi se dogodilo nedavno na Google Groups kada sam izbrisao cijelu grupu zbog nepoželjnih reklama koje su se nenadano pojavile.
Naravno, ove ću sve članke staviti "online" na sigurno mjesto (najvjerojatinije Internet Archive) u PDF formatu (da ih svatko može skinuti). Možda ću svaki uredak obogatiti i audio zapisom svog čitanja kako sam to radio nekoć . Uredci će najvjerojatnije biti tematski složeni, možda ću dodati i neke moje ranije radove kao i one radove koje sam planirao objaviti na ovome blogu u budućnosti. Neki od tih uredaka skoro su gotovi, spremni za objavljivanje, a neki su još u nacrtu.
Evo što je između ostalog bilo u planu:
Budući da to u svojoj konačnici nije urodilo nekim velikim plodom, pokušao sam u posljednje dvije-tri godine s pojavom internet fenomena - YouTube - pokrenuti i guslarsku slikopisnu ofenzivu. Pokrenuo sam kanal "HRVATSKI GUSLAR", prvi takve vrste na internetu. Pojava hrvatskog guslara na videu mnoge je šokirala: "Zar je moguće da Hrvati uopće gusle?", pitali su se mnogi neupućeni. Po njima su Hrvati samo klapanistanci ili tamburaši, ali nikako guslari. Nakon toga sam pokrenio i prvi album fotografija na internetu isključivo sa slikama hrvatskih gusala. I na kraju došla je ova mrežna postaja-blog- http://hrvatskiguslar.blogspot.com/ u rujnu prošle godine.
U prvim počecima imao sam veliku pomoć jednog momka iz Bjelovara (Jure) koji me je često opskrbljivao fotografijama, novinskim informacijama, skanirao mi knjige sa guslarskom tematikom itd. Mi smo neprestano hrabrili jedan drugoga, strepili, sanjali i neprestano smišljali planove za unapređenje naših gusala. Onda koncem prošle godine pridružio nam se novi bojovnik gusala - Lorens. Mlad momak, pun vitalnosti i neugasive - često puta zastrašujuće volje za radom. I njemu, kao i Juri, neizmjerno se dopao moj guslarski aktivizam kroz pisanu riječ, sliku, video, a ponekad i audio zapis. Nastale su ubrzo brojne prepiske među nama, kovali se planovi, ljudi su se upoznavali sa našim ciljevima itd. Također želim pohvaliti i našeg Domagoja - koji nas je počastio slikopisom guslara Čaljkušića, onda našeg Duvnjaka iz Zagreba koji nas je ugodno iznenadio slikopisom Prvog festivala gange i gusala - Minchen 1992.
Nakon dosta lošeg početka sa Google Groups, na prijedlog Lorensa stvoren je plan za stvaranje nove grupe na Facebook u siječnju ove godine sa željom upoznavanja ljudi o vrijednostima naših gusala i deseterca. U tome sam ga u potpunosti podupro što vidim da je bio pametan potez budući da grupa sve više raste u posljednje vrijeme. Ne samo da grupa raste već također raste i broj mrežnih postaja/blogs koje promoviraju hvatske gusle, kroz video, pisanu riječ, audio i slike (YouTube, Blogger, Facebook ...).
Međutim, ova mrežna postaja koju ja vodim (http://hrvatskiguslar.blogspot.com/) pokazala se najneuspješnijom što se tiče posjećenosti. Naime, već duže vrijeme nisam provjeravao podatake o posjećenosti bloga. To sam, međutim, danas učinio što me je neugodno iznenadilo. Samo 16 posjeta u jednome danu. Od toga 5 iz Hrvatske i 5 iz Srbije. A moj jedan drugi blog , od kojeg bih mogao imati i novčane koristi (nema veze sa guslama!) zabilježio je rast posjetitelja više od 2o posto iako sam ga već nekoliko mjeseci zanemario upravo zbog gusala.
Naravno, nikad ja nisam ni smatrao da će se ljudi razletiti na ovaj blog. Ovo je štivo ipak za manjinu, one odabrane, a ne za ulicu. Unatoč svemu, u prva tri mjeseca pojavljivanja ovoga bloga imao sam dnevno više ljudi nego sada. Dakle, posjećenost je očigledno u padu.
A što se tiče mojih priloga, smatram ih vrlo dobrima. Međutim, kako o njima drugi razmišljaju - pojma nemam jer , kako rekoh, malo tko i čita ove "bedastoće". Neki prilozi bili su pravi eseji, a neki i vrlo ozbiljni istraživački radovi. Možda je i to bio problem - previše teški za čitanje, i još teži za shvaćanje.
Bilo kako bilo - ovo je kraj priče. Dovoljno da zatvorim butigu, zaključam vrata, spustim roletne - i odoh na spavanac. Ipak, veseli me činjenica da sve što je izniklo iz ove mrežne postaje, tj. svi njeni ogranci, njena djeca - sve to raste i umnožava se. Dakle, majka umire, ali djeca rastu. Nije sve crno kako izgleda.
I na kraju, velika hvala svima koji su imali strpljenja družiti se sa mnom godinu dana na ovim stranicama kao i putem e-pošte. Vi ste bili moje nadahnuće, ali sam i dosta naučio s vama kroz razmjenu ideja.
Što se tiče sudbine ovih uredaka, ja ću ih zamrznuti, tj. neće više biti dostupni na ovim stranicama Vidi nadopunu od 23. siječnja 2010. pri dnu uretka.
Činim ovo zbog činjenice da očuvam moje članke - koje držim svetinjama - od mogućih "silovanja" ili napada "troskota" i slične "živice", kao što mi se dogodilo nedavno na Google Groups kada sam izbrisao cijelu grupu zbog nepoželjnih reklama koje su se nenadano pojavile.
Naravno, ove ću sve članke staviti "online" na sigurno mjesto (najvjerojatinije Internet Archive) u PDF formatu (da ih svatko može skinuti). Možda ću svaki uredak obogatiti i audio zapisom svog čitanja kako sam to radio nekoć . Uredci će najvjerojatnije biti tematski složeni, možda ću dodati i neke moje ranije radove kao i one radove koje sam planirao objaviti na ovome blogu u budućnosti. Neki od tih uredaka skoro su gotovi, spremni za objavljivanje, a neki su još u nacrtu.
Evo što je između ostalog bilo u planu:
- a) veći broj ogleda o povijesti hrvatskih gusala - kontroverze glede podrijetla gusala - do kolike su mjere mongolske i arapske gusle slične hrvatskim guslama, a koliko različite,
- b) zašto povijest bilježi slijepe guslare, ali ne slijepe tamburaše,
- c) gusle kao dječja igračka kroz povijest,
- d) uloga Hrvata u razvoju albanske epsko-deseteračke baštine (podaci koje posjedujem malo su kome poznati),
- e) posljednje putovanje starca "Milovana" - kako se Kačić dao na guslarska putovanja u dobrotvrne svrhe i kako je umro naposlijetku kao posljedica tog putovanja,
- f) uloga gusala među franjevačkim redom kroz povijest,
- g) fenomen slijepih guslara u povijesti,
- h) zločin ličkih partizana (Srba) koji u jamu bacaju cijelu jednu hrvatsku obitelj te prisiljavaju starca guslara da gusli dok se njegova obitelj živa baca u jamu.
- i) Kakve su bile primorske gusle (sa tri žice), kakva im je bila uloga i što se s njima dogodilo?
- j) Gusle na sjeveru Hrvatske - nekad dosta rasprostranjena, poglavito u Slavoniji, ali ih sada nema - što se dogodilo?
- k) Kolika je bila tržišna cijena gusala u Slavoniji 1875. godine i što se moglo kupiti za te novce?
Isto tako, u planu mi je bio razgovor putem brzoglasa sa nekolicinom vodećih hrvatskih guslara te snimke razgovora prenijeti na blog.
Eto, ovo bi bio kraj.
Zamolio bih sve komentare ili mišljenja - lijepa ili ružna, nije važno, da stavite u sami blog umjesto da mi šaljete email. Jednostavno, nisam siguran da li ću moći odgovoriti svakome pojedinačno jer sam trenutno jako zauzet.
NADOPUNA - 23. siječnja 2010. godine.
Članci više nisu zamrznuti. Odlučio sam ih ponovo otvoriti na zahtjev nekolicine čitatelja.Na žalost, gore navedena obećanja da sve članke stavim "online" na sigurno mjesto (najvjerojatinije Internet Archive) u PDF formatu (da ih svatko može skinuti), to još nisam uspio ostvariti zbog brojnih razloga (uključujući i moje zdravstveno stanje).
Imota Dinaroid
ZA GUSLE SPREMNI !
Posts
