MOJ POSLJEDNJI UREDAK !

Piše: Imota Dinaroid

26. kolovoza 2009.


Eto, došao je i taj trenutak - rastanak. Već sam o ovome dosta razmišljao u zadnje vrijeme, poglavito sada kada se približava godina dana od prvag mog javljanja na blogu (12. rujna 2008).

Tada sam se izravno javio zvučnim prilogom, tj. svojevrsnim obraćanjem javnosti, riječima "Hvaljen Isus, hrvatska braćo i sestre, časni guslari i guslarice." Želja mi je bila da potaknem ljude da zajedno, svatko na svoj način, pomogne u spašavanju naše ugrožene guslarske baštine. Bio je to nastavak mog ranijeg djelovanja kada sam apsolutno sam - bez ičije pomoći - razbijao kroz svoje uretke na internetu, deset i više godina, laži i prevare brojnih pismoznanaca i farizeja koji su sustavno širili mržnju kako prema Dinaroidima tako i prema našim guslama. Što je žalosno, ova mržnja nije došla odozdo, prirodnim putem, tj, iz naroda, već je uslijedila kao rezultat stanja svijesti u društvu i političkog aparata koji je kreirao ne samo politiku već i takvu kulturu.

Bilo je to vrijeme rastuće boljševizacije jednog dijela hrvatskog društva, koji sebe prozvaše "građanima" a njihova ideologija -"građanska ideologija". Potom je nastala hajka na "bijele čarape", a "građani" počeše demonstrirati svoje "čovjekoljublje" histeričnim parolama - očistimo Zagreb od Hercegovaca, dolje guslari i gangaši." Bilo je to koncem 90-tih godina prošlog stoljeća, s pojavom rastakanja pozitivne konzervativne svijesti u Hrvata, raslojavanje HDZ-a, defetizam i beznađe. Gusle i Dinaroidi postaše velikom smetnjom raspištoljenim "građanima".

U takvom stanju pojavila se i moja naglašena želja da učinem nešto za pomoć našim guslama i dinaroidnoj baštini koja bijaše na velikim iskušenjima. Stvorila se i ideja o osnivanju udruge "Hrvatski guslar". Skupio sam dvoje-troje ljudi, koji su, doduše, malo što znali o guslama, ali su instiktivno shvatili da je to naše - hrvatsko - i da to trebamo čuvati. U grupi je bio i pok. Zlatko Grbeša, hrvatski nacionalist i dragovoljac u Domovinskom ratu koji se na internetu javljao pod imenom Istina ili Lupus. Ideja je, međutim, propala. Nitko nije želio biti predsjednikom, onda je Zlatko ubrzo umro i stvar je propala. Međutim, ja nisam mirovao. I dalje sam objavljivao članke na internetu prosvjetiteljske prirode s naglašenim ciljem promičbe naše guslarske baštine. Većina toga - kao obično - ostalo je nezamijećeno u očima javnosti, međutim, bilo je i onih koji su to sa oduševljenjem čitali .

Budući da to u svojoj konačnici nije urodilo nekim velikim plodom, pokušao sam u posljednje dvije-tri godine s pojavom internet fenomena - YouTube - pokrenuti i guslarsku slikopisnu ofenzivu. Pokrenuo sam kanal "HRVATSKI GUSLAR", prvi takve vrste na internetu. Pojava hrvatskog guslara na videu mnoge je šokirala: "Zar je moguće da Hrvati uopće gusle?", pitali su se mnogi neupućeni. Po njima su Hrvati samo klapanistanci ili tamburaši, ali nikako guslari. Nakon toga sam pokrenio i prvi album fotografija na internetu isključivo sa slikama hrvatskih gusala. I na kraju došla je ova mrežna postaja-blog- http://hrvatskiguslar.blogspot.com/ u rujnu prošle godine.

U prvim počecima imao sam veliku pomoć jednog momka iz Bjelovara (Jure) koji me je često opskrbljivao fotografijama, novinskim informacijama, skanirao mi knjige sa guslarskom tematikom itd. Mi smo neprestano hrabrili jedan drugoga, strepili, sanjali i neprestano smišljali planove za unapređenje naših gusala. Onda koncem prošle godine pridružio nam se novi bojovnik gusala - Lorens. Mlad momak, pun vitalnosti i neugasive - često puta zastrašujuće volje za radom. I njemu, kao i Juri, neizmjerno se dopao moj guslarski aktivizam kroz pisanu riječ, sliku, video, a ponekad i audio zapis. Nastale su ubrzo brojne prepiske među nama, kovali se planovi, ljudi su se upoznavali sa našim ciljevima itd. Također želim pohvaliti i našeg Domagoja - koji nas je počastio slikopisom guslara Čaljkušića, onda našeg Duvnjaka iz Zagreba koji nas je ugodno iznenadio slikopisom Prvog festivala gange i gusala - Minchen 1992.

Nakon dosta lošeg početka sa Google Groups, na prijedlog Lorensa stvoren je plan za stvaranje nove grupe na Facebook u siječnju ove godine sa željom upoznavanja ljudi o vrijednostima naših gusala i deseterca. U tome sam ga u potpunosti podupro što vidim da je bio pametan potez budući da grupa sve više raste u posljednje vrijeme. Ne samo da grupa raste već također raste i broj mrežnih postaja/blogs koje promoviraju hvatske gusle, kroz video, pisanu riječ, audio i slike (YouTube, Blogger, Facebook ...).

Međutim, ova mrežna postaja koju ja vodim (http://hrvatskiguslar.blogspot.com/) pokazala se najneuspješnijom što se tiče posjećenosti. Naime, već duže vrijeme nisam provjeravao podatake o posjećenosti bloga. To sam, međutim, danas učinio što me je neugodno iznenadilo. Samo 16 posjeta u jednome danu. Od toga 5 iz Hrvatske i 5 iz Srbije. A moj jedan drugi blog , od kojeg bih mogao imati i novčane koristi (nema veze sa guslama!) zabilježio je rast posjetitelja više od 2o posto iako sam ga već nekoliko mjeseci zanemario upravo zbog gusala.


Naravno, nikad ja nisam ni smatrao da će se ljudi razletiti na ovaj blog. Ovo je štivo ipak za manjinu, one odabrane, a ne za ulicu. Unatoč svemu, u prva tri mjeseca pojavljivanja ovoga bloga imao sam dnevno više ljudi nego sada. Dakle, posjećenost je očigledno u padu.

A što se tiče mojih priloga, smatram ih vrlo dobrima. Međutim, kako o njima drugi razmišljaju - pojma nemam jer , kako rekoh, malo tko i čita ove "bedastoće". Neki prilozi bili su pravi eseji, a neki i vrlo ozbiljni istraživački radovi. Možda je i to bio problem - previše teški za čitanje, i još teži za shvaćanje.

Bilo kako bilo - ovo je kraj priče. Dovoljno da zatvorim butigu, zaključam vrata, spustim roletne - i odoh na spavanac. Ipak, veseli me činjenica da sve što je izniklo iz ove mrežne postaje, tj. svi njeni ogranci, njena djeca - sve to raste i umnožava se. Dakle, majka umire, ali djeca rastu. Nije sve crno kako izgleda.

I na kraju, velika hvala svima koji su imali strpljenja družiti se sa mnom godinu dana na ovim stranicama kao i putem e-pošte. Vi ste bili moje nadahnuće, ali sam i dosta naučio s vama kroz razmjenu ideja.

Što se tiče sudbine ovih uredaka, ja ću ih zamrznuti, tj. neće više biti dostupni na ovim stranicama. Sve što će se ovdje naći bit će samo uvodno poglavlje u uredak ali ne i uredak sam po sebi. Izuzetak će biti kviz. On će stajati nepromijenjen. Vidi nadopunu od 23. siječnja 2010. pri dnu uretka.

Činim ovo zbog činjenice da očuvam moje članke - koje držim svetinjama - od mogućih "silovanja" ili napada "troskota" i slične "živice", kao što mi se dogodilo nedavno na Google Groups kada sam izbrisao cijelu grupu zbog nepoželjnih reklama koje su se nenadano pojavile.

Naravno, ove ću sve članke staviti "online" na sigurno mjesto (najvjerojatinije Internet Archive) u PDF formatu (da ih svatko može skinuti). Možda ću svaki uredak obogatiti i audio zapisom svog čitanja kako sam to radio nekoć . Uredci će najvjerojatnije biti tematski složeni, možda ću dodati i neke moje ranije radove kao i one radove koje sam planirao objaviti na ovome blogu u budućnosti. Neki od tih uredaka skoro su gotovi, spremni za objavljivanje, a neki su još u nacrtu.

Evo što je između ostalog bilo u planu:

• a) veći broj ogleda o povijesti hrvatskih gusala - kontroverze glede podrijetla gusala - do kolike su mjere mongolske i arapske gusle slične hrvatskim guslama, a koliko različite,
• b) zašto povijest bilježi slijepe guslare, ali ne slijepe tamburaše,
• c) gusle kao dječja igračka kroz povijest,
• d) uloga Hrvata u razvoju albanske epsko-deseteračke baštine (podaci koje posjedujem malo su kome poznati),
• e) posljednje putovanje starca "Milovana" - kako se Kačić dao na guslarska putovanja u dobrotvrne svrhe i kako je umro naposlijetku kao posljedica tog putovanja,
• f) uloga gusala među franjevačkim redom kroz povijest,
• g) fenomen slijepih guslara u povijesti,
• h) zločin ličkih partizana (Srba) koji u jamu bacaju cijelu jednu hrvatsku obitelj te prisiljavaju starca guslara da gusli dok se njegova obitelj živa baca u jamu.
• i) Kakve su bile primorske gusle (sa tri žice), kakva im je bila uloga i što se s njima dogodilo?
• j) Gusle na sjeveru Hrvatske - nekad dosta rasprostranjena, poglavito u Slavoniji, ali ih sada nema - što se dogodilo?
• k) Kolika je bila tržišna cijena gusala u Slavoniji 1875. godine i što se moglo kupiti za te novce?

Isto tako, u planu mi je bio razgovor putem brzoglasa sa nekolicinom vodećih hrvatskih guslara te snimke razgovora prenijeti na blog.


Eto, ovo bi bio kraj.
Zamolio bih sve komentare ili mišljenja - lijepa ili ružna, nije važno, da stavite u sami blog umjesto da mi šaljete email. Jednostavno, nisam siguran da li ću moći odgovoriti svakome pojedinačno jer sam trenutno jako zauzet.

NADOPUNA - 23. siječnja 2010. godine.

Članci više nisu zamrznuti. Odlučio sam ih ponovo otvoriti na zahtjev nekolicine čitatelja.Na žalost, gore navedena obećanja da sve članke stavim "online" na sigurno mjesto (najvjerojatinije Internet Archive) u PDF formatu (da ih svatko može skinuti), to još nisam uspio ostvariti zbog brojnih razloga (uključujući i moje zdravstveno stanje).

Imota Dinaroid

ZA GUSLE SPREMNI !

INTERAKTIVNI KVIZ O HR. GUSLARSTVU

Priredio: Imota Dinaroid

22.kolovoza 2009.

Provjerite svoje znanje o hrvatskome guslarstvu. Pred vama se nalaze dvanaest pitanja višestrukog izbora. Više...

Deseterački udar na političku ostavštinu Ive Sanadera

Piše: Imota Dinaroid

17. kolovoza 2009.

Najvažniji događaj ovoga ljeta svakako je neočekivano povlačenje premijera Ive Sanadera iz politike. Razlog ostavci ostaje tajna, iako mnogi promatrači drže da je ona uvjetovana porazom njegove političke strategije kako na domaćoj tako i na međunarodnoj pozornici. O političkoj ostavštini Sanadera mnogi su iznijeli svoje mišljenje uključujući i hrvatske guslare. U očima guslara, Sanader ipak bolje prolazi od predsjednika Mesića. Dok je Mesić "partizanska hulja", Sanader je samo "hulja". Ali i jedan i drugi - "izdajnici".Razlika između "partizanske hulje" i obične "hulje" jeste u broju stihova kojim ih "časti" narodni pjesnik. O "partizanskoj hulji" (Mesiću) napisano je na tisuće deseteračkih stihova, a o "hulji" (Sanaderu) svega nekoliko stotina.

Jedan tipičan primjer antisanaderovskog  raspoloženja pretočenog u stihove  jeste i  guslarski spjev pod naslovom "Časni sude nisam kriv" u izvedbi Vlade Kutle.   Riječ je o svojevrsnom hvalospjevu u čast hrvatskog generala Ante Gotovine, ali također i o izdaji hrvatske vlasti na čelu sa  Sanaderom.

Stihovi  nose prepoznatljivi ton ubojitog  deseterca  Vlade Petričušića Uče,  pučkog pjesnika iz Posušja. Inače, ovo nije jedina pjesma u izvedbi guslara Kutle koja se žestoko obara na Sanadera i  "izdajničku" vlast. Ono što je zajedničko svim ovim stihovima jeste njihova surova jasnoća, beskompromisnost u obrani hrvatskih "svetinja" , bio to  general Gotovina ili neki drugi vitez Domovinskog rata. Naime, u današnjem vremenu uljudbenih sučeljavanja, sputanih emocija i političke ispravnosti, ovi stihovi mogli bi nekome izgledati  i previše "divljim",  na granici razularene kletve  u obračuni sa "izdajicama" s jedne strane ili pak  nekontrolirano veličanje "junaka" s druge.  Međutim, ova njihova ogoljelost i  jasnoća poruke - ponekad žezlo,  a ponekad nebeska munja,  jeste upravo ono što guslare čini prepoznatljivom vrstom u  uglađenom svijetu naše našminkane  estrade. Naime, guslar ne može lagati niti on to smije. On je svijest i savjest svoga naroda, njegove oči i uši. Sve vidi, sve čuje, sve bilježii...

Po riječima guslara Kutle, Sanaderova politika gora je od bivših  hrvatskih komunista pod vodstvom Ivice Račana. Sanader  ne samo da je dvoličnjak ( "jedno čini sasvim drugo zbori") već i samodržac koji čak otima imovinu Dunji Gotovini, suprugi našeg generala. U društvu sa Mesićem ("Stevom"), Sanader  se ulizički odnosi prema europskoj zajednici te je voljan izdati interese svog naroda da bi ugodio strancima:

Sanader je od Račana gori
jedno čini sasvim drugo zbori
imovinu Dunji oduzima
taj tiranin, živa je istina
on evropski sa Stevom nagađa
Europa mu od Hrvatske slađa
ta Unija za njeg cijene nema
zbog nje će se odreći i imena
hrvatskoga naroda i grude
njegove su ambicije lude

Nadalje, guslar Kutle nam kaže da je Sanaderova politika motivirana njegovom bolesnom karijerom. Tu je, također, i nezaobilazna Carla Del Ponte, taj omraženi Musa Kesadžija haškog pašaluka kojoj se Sanader neprestano dodvorava:

karijeru on  bolesnu  gleda
i nitkud se od tog smetnut ne da
Carla njega po ramenu gladi
kao da se o kretenu radi
uistinu on izrod postaje
sve usluge tuđincima daje
nekada je grdio Račana
zbog parapa morskog potpisana
(...)
istim putem i Sanader kreće
nitko tuđe želje odbit neće

Hrvatska - Sanaderova prćija. Ovo često čujemo kod današnjih novinara, poglavito onih konzervativnog ustroja kao što je Milan Ivkošić iz Večernjeg lista. Ovu ideju čujemo i u Kutlinoj izvedbi:

u pitanju tu su milijoni
da Hrvate ko stoku goni
u Uniju Evropsku prokletu
ne misleći na Hrvatsku svetu
zemlju našu ko da je ničija
Sanadera ko da je  prčija
sve Sanader tuđincim će dati
i nikoga neće ni  pitati

Jadranka Kosor, Sanader i Šeks poistovjećuju se sa vladom idiota. A onaj tko ne sluša  "velikog samodršca" mogao bi proći  kao i Branimir Glavaš - u robiju ili izgnanstvo, nije važno:

sa Jadrankom sijedom on se mota
na čelu joj vlade idiota
Sanaderu tko klimati  neće
taj će imat Glavaševe sreće
našao je Šeksa suradnika,
prevaranti, ista im je slika.

Lov na hrvatsku "divljač" u društvu sa Musom Kesadžijom - Carlom Del Ponte - Sanaderova je sveta zadaća. Ovog puta riječ je o  bogatoj lovini - general Ante Gotovina! Zbog svega ovoga Sanader je zadobio odličje izdajice i orjunaša:

Carla Ponte u Beograd leti
da hvatanje Antino posveti
Sanader se o tom s Karlom slaže
da Srbima to sve  bude draže
Sanader je sve o Anti  znao
puno prije nego ga hvatao
Sanaderu, izdajico naša
ti si pravi izrod orjunaša
baš iz Splita hrvatskoga grada
koji isto od četnika strada

U zaključku, guslar Vlado Kutle bespoštedno se obrušava na hrvatsko izdajničko kolo, poglavito na  premijera Ivu Sanadera. I kao što rekoh, volju gusala moramo poštivati jer one su glas nepodmitljive narodne volje, kako nekad tako i danas.  Dakle, Sanader ne samo da je izgubio povjerenje uglađene Europe već i narodnog guslara, što je daleko važnije. Naime, onaj koji se zamjeri narodnom guslaru - tome nema spasa niti  na nebu niti na zemlji. Josip Broz Tito mogao je izbjeći sud pravde na zemlji, ali ne i na nebu gdje ga je dočekala zaslužena ruka našeg guslara (vidi Ivan Čaljkušić - Žrtve Bleiburga i Tito u paklu). Stoga  političar koji izgubi povjerenje svoga naroda mora se dobro zamisliti nad svojom sudbinom. Ako treba dati i ostavku - neka bude. Sanader je to uradio. Poslušao je, dakle,  glas naroda.   Možemo s pravom reći  - gusle ga oboriše.

Poslušajte ovdje kraći ulomak Kutline pjesme.

Za HRVATSKI  GUSLAR,
Imota Dinaroid

KOMENTIRAJTE  UREDAK
 

Thompson - anđeo čuvar naših gusala

Piše: Imota Dinaroid
1. kolovoza 2009.

Napadi na Marka Perkovića Thompsona sve su učestaliji u posljednje vrijeme. Poglavito se to događa pred proslavu Dana domovinske zahvalnosti 5. kolovoza u Čavoglavama, malome mjestu u Dalmatinskoj zagori koje je mnogima trn u oku. Tako ni ovaj tjedan nije bio izuzetak. Međutim, sada to više niije ofenziva "muškardina" šumske revolucije - Mesića i Kajina - nasuprot Thompsonu već se eksplozija čula i u našim -"ustaškim" redovima. Rekao bi čovjek : luđe sada neg je bilo lani, buka, vriska u p'janoj mahani. Naravno, dobro uvježbani glumci i režiseri uz prikladno naciljane kamere željne drame i dojmljivih zapleta smislili su novu i još napetiju epizodu u našoj domaćoj Tv sapunici. Ona se, kao obično, pojavljuje pod istim nazivom - zatuci Thompsona, mamicu mu ustašku! I naravno, uvijek tu dobro dođu poneke korisne budale među "neprijateljima" koje od drveća ne vide šumu (slučaj Škabrnje ili Knina). Ova strategija lijepo je objašnjena u školama za kontraobavještajne službe. A ovu školu su, zna se, dobro izoštrili kako nacisti tako i Staljin. A sada eto i Mesić naš bradati. Dakle, prva lekcija - unesimo razdor i nepovjerenje unutar neprijateljskih redova. To se najčešće postiže traženjem bilo kakve afere među neprijateljima, a kada je nema - mi ćemo je izmisliti! Slijedeći stupanj jeste iskorištavanje naivnih budala duga jezika a kratke pameti. Neka oni laju umjesto nas! Sve to, naravno, začinit ćemo uobičajenom halabukom od strane "naše" medijske konjice uz uobičajen ratni poklič: "Oj ustaše, neka, neka, žalosna vas majka čeka..." Sada se postavlja pitanje: kakve to ima veze sa guslama?! Puno. Isti barjaci, ista konjica, mladenka i mladoženja. Više...

Raspištoljeni "građani" kontra guslara

Piše: Imota Dinaroid
18. srpnja 2009.

Danas se hrvatske gusle ponajviše ignoriraju od strane vodećih državnih općila. Međutim, u onim rijetkim trenucima kada se o njima piše ili govori, uočavamo ili šprdnju na njihov račun ili pak otvoreni udar iz svih oružja. Naravno, sve se ovo odvija u ime velikih ideala kao što su napredak, antifašizam, ljudska prava i slični slogani plaćenih čovjekoljubaca i samozvanih boraca za ljudska prava. Jedan ovakav bahati napad na hrvatske gusle dogodio se nedavno u Slobodnoj Dalmaciji iz pera Hrvoja Prnjka pod naslovom "Kad nema heroja, guslarima su dovoljno dobri i Kerum i Bandić" . Više...

Guslar Mile Krajina nadmašio hrvatsku estradu, političare i moćnike

Piše: Imota Dinaroid
1. srpnja 2009.

Društveni utjecaj i popularnost neke osobe, poglavito kada je riječ o zabavljačima i umjetnicima, teško je precizno izmjeriti. Nekoć davno, u doba kraljeva i plemića, guslari, trubaduri i dvorski umjetnici cijenili su se po broju nastupa u kraljevim dvorima ili plemićkim krugovima. Također i bogate mecene (sponzori) u službi umjetnika bili su značajnim pokazateljem njegove popularnosti. Danas, međutim, kriteriji su drugačiji. Učestalost nastupa nekog pjevača na državnoj dalekovidnici i krugovalu nekima su dovoljni u procjeni njegove tržišne vrijednosti. Isto tako i prodaja ploča. Međutim, što sa onim umjetnicima (poput guslara Mile Krajine) koji su obespravljeni od strane državne vlasti? Više...

Guslarski vodič kroz Dalmaciju i Herceg-Bosnu: festivali, priredbe i druženja - 2. dio

Piše: Imota Dinaroid
11. lipnja 2009.

U nastavku slijedi drugi dio mog guslarskog vodiča kroz Dalmaciju i Herceg-Bosnu. Događaji u ovome dijelu pokrivaju drugu polovicu kalendarske godine od srpnja do prosinca. Više...

Guslarski vodič kroz Dalmaciju i Herceg-Bosnu: festivali, priredbe i druženja - 1. dio

Piše: Imota Dinaroid
30. svibnja 2009.

U posljednjih desetak godina neprijatelji hrvatskih gusala, defetisti i žalosne sove već uporno kroje posmrtnu kabanicu našim guslama. Uglavnom su to umišljeni sociolozi gradske gerile ( poput Ive Žanića), lijeva novinarska pera - Miljenko Jergović, Predrag Raos, tiskotine poput bivšeg "Ferala" i još živućeg "Nacionala". Na njihovu žalost, hrvatske gusle neće da umru ( iz inata!). U nastavku, donosim spisak mjesta sa hrvatskih dinaroidnih područja (Hercegovine i Dalmacije) u kojima se hrvatski guslari tradicionalno sastaju, druže, te sudjeluju na lokalnim festivalima. Više...

Gusle moje iz šume i pećine

Hrvatska misao kao izraz povezanosti hrvatskih gusala, planina, biljnog i životinjskog svijeta

U početku bijaše šuma i pećina - naša prva domovina. Pračovjek na jednoj strani a vuk i zmija na drugoj. Svi u istome prostoru - špilji - u pobratimstvu divljine, elementarnih sila, onda kada nismo žudjeli za prirodom jer smo zapravo bili sama priroda. Danas više ne postoje pećinski ljudi. Postali smo, eto, inteligentna bića a našu posvećenu toljagu krapinskog pračovjeka zamijenismo modernim toljagama - atomskim bombama. Međutim, naš bijeg iz šumsko-pećinskog svijeta ni danas nije okončan. Mistična svojstva podzemnih pećina privlače ne samo mudroslove i proroke kroz brojna stoljeća već i hrvatske guslare - danas i među nama. Više...

MARKO KRALJEVIĆ - HRVAT !?

Piše: Imota Dinaroid
16. travnja 2009.

Hrvatska epika obiluje mnoštvom junaka, a najpoznatiji od njih svakako je Marko Kraljević. Nema sumnje, Mijat Tomić i Senjanin Ivo današnjem hrvatskom guslaru daleko su draži (naši su, rođo, naši...), ali jedno je sigurno: nema junaka i nema Hrvata kojeg su hrvatske gusle toliko proslavile kao "Srbina" Marka Kraljevića. Međutim, da li je povijesni Marko Kraljević doista Srbin? Ne - Srbin nije, dokazuje nam hrvatski znanstvenik i jezikoslovac Mate Šimundić . Marko Kraljević je Hrvat iz Imotske krajine, kaže Šimundić, točno iz onog istog mjesta (Opanci-Lovreć) gdje se Šimundić i rodio. Više...